Etno grupa „Sveti Dimitrije” — glasovi koji čuvaju pjesmu, pamćenje i dušu naroda

U okviru kulturnog programa 151. Nevesinjske olimpijade, koncert etno grupe „Sveti Dimitrije” donosi veče izvorne pjesme, duhovnog nasljeđa i muzike koja ne pripada samo sceni, nego pamćenju jednog naroda.
Koncert se održava 05.08.2026. godine u 20:00 časova, u posebnom ambijentu porte Sabornog hrama u Nevesinju. To mjesto ovom događaju daje dodatnu svečanost, jer se tradicionalna pjesma ne izvodi samo kao muzički program, nego kao dio kulturnog i duhovnog identiteta zajednice.

Dvadeset pet godina čuvanja izvorne pjesme

Etno grupa „Sveti Dimitrije” nastala je 2000. godine sa željom da njeguje tradicionalnu pjesmu, narodne spjevove i duhovno-kulturno nasljeđe. Tokom 25 godina rada grupa je nastupima, snimcima i javnim izvođenjima čuvala pjesme od zaborava i prenosila ih publici kroz autentičan etno izraz.
Njihov rad nije samo muzički. On je i istraživački, čuvarski i zavjetni. Grupa sakuplja, pamti i izvodi pjesme koje su se nekada prenosile usmeno — od starijih ka mlađima, od kuće do kuće, od sela do sela.
U Hercegovini, a posebno u nevesinjskom kraju, pjesma je često bila mnogo više od zabave. Ona je bila način da se zapamti događaj, pohvali junak, oplakuje stradanje, sačuva ime znamenitog čovjeka ili opiše ljepota zavičaja.

Pjesma kao narodno pamćenje

Nekada su skoro svako selo i svaki zaselak imali svoje pjesme, napjeve i spjevove. U njima su se čuvale priče o kraju, porodicama, običajima, vjeri, svadbama, odlascima, povratcima, junacima i narodnim nevoljama.
Zato izvorna pjesma nije samo melodija. Ona je usmena istorija.
U vremenu kada nije bilo medija, arhiva i digitalnih zapisa, narod je kroz pjesmu čuvao ono što nije smjelo nestati. Pjevalo se o ljudima koji su ostavili trag, o mjestima koja su nosila uspomene, o događajima koji su oblikovali zajednicu.
U tim pjesmama živjeli su i radost i bol, i ponos i čežnja, i zavičaj i otadžbina.

Ganga, stari melos i ženski glasovi

Posebno mjesto u hercegovačkom muzičkom nasljeđu zauzimaju ganga, ojkača, stari napjevi, ženske pjesme i melos koji se prenosio generacijama. Ženska ganga i stare pjesme imale su poseban emotivni izraz — često snažan, jednostavan i duboko vezan za svakodnevni život.
Takve pjesme nisu nastajale u studiju, nego u narodu. Nastajale su na sijelima, slavama, prelima, svadbama, ispraćajima, u polju, u kući, u dugim zimskim večerima i u trenucima kada je riječ morala postati pjesma.
Upravo zato rad grupa poput „Svetog Dimitrija” ima posebnu vrijednost. One ne čuvaju samo note i tekstove, nego način pjevanja, izgovor, ritam, osjećaj i duh vremena u kojem su pjesme nastale.

Deseterac i epsko nasljeđe

Kada govorimo o narodnoj pjesmi, nezaobilazan je i deseterac — stih od deset slogova koji je bio jedan od najvažnijih oblika srpske usmene epike. U desetercu su se vjekovima pjevale junačke pjesme, prenosile priče o bojevima, junacima, zavjetima, stradanjima i velikim istorijskim događajima.
Deseterac je bio više od književne forme. Bio je ritam pamćenja.
Uz gusle, kroz junačku pjesmu i epski izraz, narod je čuvao istoriju i moralni poredak: ko je bio junak, šta je bila čast, šta je bila žrtva, a šta zavjet. Zato se deseterac ne može posmatrati samo kao stih, nego kao jedan od temelja usmene kulture.
Iako etno grupa ne izvodi samo epske pjesme, njihovo stvaralaštvo pripada istom velikom prostoru narodnog pamćenja — prostoru u kojem pjesma čuva ono što bi bez nje lako nestalo.

Pjesme iz Hercegovine i svih srpskih krajeva

Repertoar etno grupe „Sveti Dimitrije” obuhvata pjesme iz Hercegovine, ali i iz drugih srpskih krajeva. Tako se u Nevesinju, kroz njihove nastupe, mogu čuti i pjesme koje nose duh Kosova, Metohije i drugih prostora u kojima je narodna pjesma čuvala vjeru, identitet i sjećanje.
To pokazuje jednu važnu osobinu izvorne muzike: ona je uvijek lokalna, ali nikada zatvorena. Svaka pjesma nosi svoj kraj, ali se kroz izvođenje povezuje sa širim narodnim i kulturnim prostorom.
Kada se u Nevesinju zapjeva pjesma iz drugog kraja, ona ne potiskuje domaću tradiciju, nego je dopunjuje. Tako se stvara osjećaj zajedničkog nasljeđa — različiti krajevi, različiti napjevi, a ista potreba da se sačuva ono što je vrijedno.

Pjesme koje ostaju

Za vrijeme svog rada, etno grupa „Sveti Dimitrije” objavila je audio CD pod nazivom „Kol’ko snage humska zemlja ima”. Naziv albuma nosi po istoimenoj pjesmi koju je napisao naš vladika Grigorije, a koja snažno izražava duh Hercegovine, vjeru, snagu i osjećaj pripadnosti humskoj zemlji.

Na albumu se, između ostalog, nalaze nevesinjske gange i bećarci, pjesme iz Bosne, kao i pjesme sa Kosova i Metohije. Time je grupa pokazala širinu svog repertoara i povezanost izvorne pjesme iz različitih srpskih krajeva — od Hercegovine i Bosne do Kosova i Metohije.
Posebno mjesto u njihovom radu zauzimaju i pjesme koje su kasnije izvodile i predstavile publici, poput „Dobro doš’o Mitrovdane” i „Svetosavlje”. Pjesmu „Dobro doš’o Mitrovdane” napisao je Asim Sarvan, a posvećena je junacima Mitrovdanskih ofanziva. Pjesmu „Svetosavlje” napisao je i melodijski oblikovao Goran Duka, dok je etno grupa „Sveti Dimitrije” svojim izvođenjem dala tim pjesmama poseban emotivni i duhovni izraz.

Kroz ove pjesme grupa čuva duh Hercegovine, vjeru, pamćenje i osjećaj pripadnosti. Njihovi nastupi podsjećaju da tradicionalna i duhovna pjesma nije nešto što pripada samo prošlosti. Ona živi dok god postoji neko ko je pjeva, sluša, uči i prenosi dalje.

Nevesinjska olimpijada kao prostor čuvanja tradicije

Nevesinjska olimpijada nije samo sportska manifestacija. Ona je i prostor u kojem se čuvaju običaji, pjesma, igra, vjera, susreti i narodna okupljanja. Zato koncert etno grupe „Sveti Dimitrije” ima prirodno mjesto u njenom programu.
Dok sportski događaji pokazuju snagu, brzinu i takmičarski duh, izvorna pjesma pokazuje drugu vrstu snage — snagu pamćenja, zajedništva i pripadnosti.
U porti Sabornog hrama, kroz glasove etno grupe, Nevesinje će još jednom čuti pjesme koje povezuju prošlost i sadašnjost, zavičaj i narod, pojedinca i zajednicu.